DRUGI SVJETSKI RAT
Drugi svjetski rat međunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon Prvog svjetskog rata. Vođen je na tri kontinenta i na svim svjetskim okeanima, a u njemu su sudjelovale gotovo sve države koje su tada postojale.Glavni suodnici su bili Saveznici i Sile Osovine
Razlog zašto je počeo jeste tako sto je Nacistička Njemačka napala Poljsku a Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su objavile rat Njemačkoj.Sovjetski Savez se pridružuje napadačkim aktivnostima 14. – 17. Septembra 1939. godine, okupiravši oko pola teritorija Poljske (ti se teritoriji do danas nalaze u sastavu Bjelorusije i Ukrajine), te cjele teritorije Latvije i Estonije.U Maju i Junu 1940. godine Njemačka munjevitim ratom (inovativni oblik rata omogućen masovnim i koncentriranim korištenjem zračnih i oklopnih snaga, radio-komunikacija, te masivnim korištenjem automobilskog/kamionskog transporta. On ze zove Blitzkrieg) vojno slama Nizozemsku, Belgiju (preko 600.000 belgijskih vojnika, tj. približno petinu svih muškaraca u toj zemlji, bilo je zarobljeno nakon 18 dana rata, te će preostali dio rata provesti u njemačkom zarobljeništvu) i – na opće zaprepaštenje – velesilu Francusku (okupiravši prije toga u Aprilu 1940. god. Dansku i Norvešku), te 14. Juna 1940. godine osvaja Pariz.Nakon pobjede nad Francuskom, Njemačka ne uspijeva u zračnoj Bitki za Britaniju 1940. godine ostvariti zračnu nadmoć potrebnu za invaziju na Britaniju; na moru, Britanska mornarica potvrđuje svoju superiornost.
Dana 22. Juna 1941. godine Hitlerova Njemačka iznanadno napada svog dotadašnjeg saveznika Sovjetski Savez. Staljin je posve iznenađen ovim potezom (neki smatraju da je bio uvjeren da će zapravo SSSR biti taj koji će uspjeti napadom s leđa iznenaditi Hitlerovu Njemačku – u tom trenutku je Sovjetski savez pod oružjem imao čak 5 milijuna ljudi, a industrijska je proizvodnja bila podređena proizvodnji oružja i ratnog materijala), te njemački Wehrmacht – makar znatno slabije naoružan i ne brojniji od Crvene armije[4] – u narednim mjesecima uspijeva uništiti mnogobrojne sovjetske postrojbe i doći pred vrata Moskve. Međutim staje uslijed tog njemačkog napada SSSR na stranu Saveznika, što preokreće tijek rata. Tokom 1942. Nijemci uspješno izlaze na kraj s ofenzivama Crvene Armije prema Ukrajini i Britanskih snaga iz Egipta prema Libiji. Sovjetski Savez, na drugoj strani, uspijeva obnoviti svoje ratne sposobnosti, u velikoj mjeri zahvaljujući kolosalnom poduhvatu preseljenja svoje ratne industrije u azijske predjele SSSR-a i usmjeravanju praktično svih proizvodnih i ljudskih kapaciteta SSSR-a u ratni napor: usprkos znatno manjoj ukupnoj industrijskoj proizvodnji, naposljetku je Sovjetski Savez proizvodio daleko veće količine naoružanja i ratne opreme, nego što je proizvodila industrija koja je u Njemačkoj i drugdje u okupiranoj Europi stajala na raspolaganju njemačkim snagama.
Početkom 1943. trpe Sile Osovine velike poraze. Italija je prisiljena na kapitulaciju iste godine, sovjetske snage su na istočnom bojištu krenule u kontra napad. Nakon što je od 1942. godine s britanskog tla započeta ozbiljna aktivnost strateškog bombardiranja Njemačke i drugih područja Europe, radi nanošenja štete industrijskim, prometnim i vojnim kapacitete Njemačke i Italije, kao drugih zemalja pod njemačkom okupacijom; od druge polovine 1943. godine ta bombardiranja ostvaruju snažan učinak. Na osobitoj meti su bile njemačke tvornice u proizvodnji i preradi metala, koje su od druge polovine 1943. godine izgubile približno pola kapaciteta. Tvornice u Njemačkoj i okupiranim zemljama su ipak uspjele obnoviti proizvodnju na bolje zaštićenim lokacijama i čak povećati proizvodnju, ali se pokazalo da za razliku od tvornica SAD-u i SSSR-u nisu u dovoljnoj mjeri tehnološki pripremljene za ulazak u masovnu proizvodnju; sve ukoliko je kvaliteta njihovih proizvoda općenito bila veća od američkih i sovjetskih. Stoga porast njemačke ratne proizvodnje nije bio ni blizu rastu proizvodnje u tvornicama za proizvodnju krupnih strojeva dizajniranima na principu tekuće trake u SAD i Sovjetskom savezu. Najveći
efekt na njemačke ratne sposobnosti je naposljetku ostvaren pomorskom blokadom, te bombardiranjem naftne industrije i zaliha, koje je jako otežalo funkcioniranje vojnih snaga i industrije Sila Osovine; 1943. godine će Njemačka imati na raspolaganju 2 puta manje naftnih derivata od Britanskog Carstva, 2 i pol uta manje od Sovjetskog saveza, te čak 26 puta manje od SAD. Situaciju Njemačka nije uspjela bitno popraviti ni svojom značajnom proizvodnjom sintetičkih naftnih proizvoda, uglavnom iz ugljena: pogoni za proizvodnju sintetičkog goriva biti će izloženi opetovanim savezničkim bombardiranjima.U 1944. godinu ulazi Njemačka oslabljena povlačenjem Italije iz rata na njenoj strani, te s bombardiranjem oslabljenom industrijom u kontinentalnoj Europi, gdje je osobito bila pogođena opskrba naftnim derivatima. Tenkovske postrojbe koje su širile strah mogu se koristiti uz znatna ograničenja, a presudno važne zračne snage koriste se tek vrlo ograničeno. Na drugoj strani, Saveznici su u stanju na bojišta dovesti znatno brojnije postrojbe, koje opremaju industrije koje na raspolaganju imaju izdašne izvore sirovina, energije i radne snage.
Početak Rata (1939. do 1940.)
Razlog zašto je počeo jeste tako sto je Nacistička Njemačka napala Poljsku a Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su objavile rat Njemačkoj.Sovjetski Savez se pridružuje napadačkim aktivnostima 14. – 17. Septembra 1939. godine, okupiravši oko pola teritorija Poljske (ti se teritoriji do danas nalaze u sastavu Bjelorusije i Ukrajine), te cjele teritorije Latvije i Estonije.U Maju i Junu 1940. godine Njemačka munjevitim ratom (inovativni oblik rata omogućen masovnim i koncentriranim korištenjem zračnih i oklopnih snaga, radio-komunikacija, te masivnim korištenjem automobilskog/kamionskog transporta. On ze zove Blitzkrieg) vojno slama Nizozemsku, Belgiju (preko 600.000 belgijskih vojnika, tj. približno petinu svih muškaraca u toj zemlji, bilo je zarobljeno nakon 18 dana rata, te će preostali dio rata provesti u njemačkom zarobljeništvu) i – na opće zaprepaštenje – velesilu Francusku (okupiravši prije toga u Aprilu 1940. god. Dansku i Norvešku), te 14. Juna 1940. godine osvaja Pariz.Nakon pobjede nad Francuskom, Njemačka ne uspijeva u zračnoj Bitki za Britaniju 1940. godine ostvariti zračnu nadmoć potrebnu za invaziju na Britaniju; na moru, Britanska mornarica potvrđuje svoju superiornost.Veliki Uspjesi Sila Osovine (1941. do 1942.)
U Aprilskom ratu 1941. godine Njemačka uz pomoć Italije, Bugarske i Mađarske okupira područje Kraljevine Jugoslavije; te odmah potom pokorava i Grčku koja se uz britansku pomoć već šest mjeseci odupirala napadima njemačkog saveznika Italije.
Dana 22. Juna 1941. godine Hitlerova Njemačka iznanadno napada svog dotadašnjeg saveznika Sovjetski Savez. Staljin je posve iznenađen ovim potezom (neki smatraju da je bio uvjeren da će zapravo SSSR biti taj koji će uspjeti napadom s leđa iznenaditi Hitlerovu Njemačku – u tom trenutku je Sovjetski savez pod oružjem imao čak 5 milijuna ljudi, a industrijska je proizvodnja bila podređena proizvodnji oružja i ratnog materijala), te njemački Wehrmacht – makar znatno slabije naoružan i ne brojniji od Crvene armije[4] – u narednim mjesecima uspijeva uništiti mnogobrojne sovjetske postrojbe i doći pred vrata Moskve. Međutim staje uslijed tog njemačkog napada SSSR na stranu Saveznika, što preokreće tijek rata. Tokom 1942. Nijemci uspješno izlaze na kraj s ofenzivama Crvene Armije prema Ukrajini i Britanskih snaga iz Egipta prema Libiji. Sovjetski Savez, na drugoj strani, uspijeva obnoviti svoje ratne sposobnosti, u velikoj mjeri zahvaljujući kolosalnom poduhvatu preseljenja svoje ratne industrije u azijske predjele SSSR-a i usmjeravanju praktično svih proizvodnih i ljudskih kapaciteta SSSR-a u ratni napor: usprkos znatno manjoj ukupnoj industrijskoj proizvodnji, naposljetku je Sovjetski Savez proizvodio daleko veće količine naoružanja i ratne opreme, nego što je proizvodila industrija koja je u Njemačkoj i drugdje u okupiranoj Europi stajala na raspolaganju njemačkim snagama. Kontra napad Saveznika (1943. do 1944.)
Početkom 1943. trpe Sile Osovine velike poraze. Italija je prisiljena na kapitulaciju iste godine, sovjetske snage su na istočnom bojištu krenule u kontra napad. Nakon što je od 1942. godine s britanskog tla započeta ozbiljna aktivnost strateškog bombardiranja Njemačke i drugih područja Europe, radi nanošenja štete industrijskim, prometnim i vojnim kapacitete Njemačke i Italije, kao drugih zemalja pod njemačkom okupacijom; od druge polovine 1943. godine ta bombardiranja ostvaruju snažan učinak. Na osobitoj meti su bile njemačke tvornice u proizvodnji i preradi metala, koje su od druge polovine 1943. godine izgubile približno pola kapaciteta. Tvornice u Njemačkoj i okupiranim zemljama su ipak uspjele obnoviti proizvodnju na bolje zaštićenim lokacijama i čak povećati proizvodnju, ali se pokazalo da za razliku od tvornica SAD-u i SSSR-u nisu u dovoljnoj mjeri tehnološki pripremljene za ulazak u masovnu proizvodnju; sve ukoliko je kvaliteta njihovih proizvoda općenito bila veća od američkih i sovjetskih. Stoga porast njemačke ratne proizvodnje nije bio ni blizu rastu proizvodnje u tvornicama za proizvodnju krupnih strojeva dizajniranima na principu tekuće trake u SAD i Sovjetskom savezu. Najveći Oslobađanje teritorija
Nakon poraznih iskustava u brdovitoj Italiji, saveznici su konačno prihvatili američko stajalište da je rat najbolje dobiti direktnim udarom u Njemačku preko ravničarske Zapadne Europe. Od 1944.intenzivirale su se pripreme za veliko iskrcavanje na francusku obalu, koje je dobilo šifru Operacija Overlord. Pomorski i zračni desant bio je godinama planiran, a mjesecima uvježbavan, uz dotada neviđeni sustav dezinformacije neprijatelja.Sve te mjere urodile su plodom kada je 6. lipnja – datum koji će u povijest ući kao Dan D – izvršena dotada najveća amfibijska operacija u povijesti. Savezničke snage iskrcale su se na širokom frontu u Normandiji, umjesto kod Doverskih vrata gdje su ih Nijemci bili očekivali. Iako su Nijemci na sve moguće načine pokušali saveznike baciti u more, mostobran se postupno širio. Nakon mjesec i pol dana krvavih i žestokih borbi, Amerikanci su uspjeli izvršiti proboj i poduzeti veliki obuhvatni manevar. Hitlerovo uporno odbijanje da izda zapovijed za povlačenje dovelo je do opkoljavanja i uništavanja njemačkih snaga kod Falaisea.
Istovremeno je izvršen i manji desant na južnu obalu Francuske. Nijemci su počeli povlačenje iz Francuske koje se vrlo brzo pretvorilo u paniku i rasulo. General de Gaulle u tim je danima uspješno ishodio da njegov pokret Slobodnih Francuza postane legitimna vlada oslobođene Francuske i izbjegne savezničku okupacijsku upravu. 24. augusta, nakon oslobođenja Pariza, to je i potvrđeno.
Povlačenje Njemačke iz Rusije i Balkana.
Crvena armija od kurske bitke bila je u stalnom napredovanju. U prvoj polovici 1944. godine borbe su se uglavnom vodile na sjevernom i južnom dijelu istočnog fronta, pa je tako odsječen njemački garnizon na Krimu, a Lenjingrad konačno oslobođen opsade.Glavni i najspektakularniji udar dogodio se u lipnju, a nosio je šifru Operacija Bagration. Ta operacija koja traje od 22. lipnja do 19. augusta 1944. godine vremenski se poklapa s Operacijom Overlord na zapadnom frontu. Njime je slomljena njemačka Grupa armija Centar i oslobođena Bjelorusija – te je front nakon tri godine razornog ratovanja izmješten izvan predratnog teritorija SSSR-a. U operaciji Bagration su Sovjeti zarobili ogromni broj neprijateljskih vojnika i stekli 180.000 mrtvih i nestalih, uz bazu za daljnje napredovanje na područje Poljske i Njemačke.
U isto vrijeme pokrenuta je i velika ofenziva na Finsku, čija je vlada odlučila pristati na sovjetske uvjete za primirje. Ta odluka nije značila kraj rata za Finsku. Nijemci su odmah pod okupaciju stavili sjeverni dio zemlje koji će postati poprište višemjesečnog krvavog rata između bivših saveznika.
Dva mjeseca kasnije poduzet je udar na Rumunjsku, koja je imala daleko više uspjeha u mijenjanju strana. Sovjeti su prodrli i preko bugarske granice, iako ta zemlja formalno nije objavila rat SSSR-u. Obje vojske stavile su se Sovjetima na raspolaganje i poslije uzele učešće u borbama protiv Nijemaca na istočnom frontu.
Dolazak Sovjeta na Balkan prisilio je Nijemce na povlačenje iz Grčke prema sjeveru. Nastali vakuum nastojale su ispuniti suparničke gerilske frakcije, što je dovelo do građanskog rata u koji su se upetljale britanske trupe. U Jugoslaviji su u jesen Titovi partizani uz pomoć Crvene armije oslobodili Beograd te se polako transformirali u regularnu vojsku koja je držala svoj dio fronta. Iz jugoslavije Njemci su bili istjerani od strane Partizana.
Raspad Nacističke Njemačke i kraj rata.
Njemačka je ostala usamljena, bez saveznika, a i njen matični teritorij već je bio načet sa zapada i s istoka.Adolf Hitler je vjerovao da njegova Armija moze izdrzati napade i moze da napravi ponovni kontra napad.Međutim njegova armija je izgubila volji i moral te se brzo povlačila. Armija je pucala na oba fronta i povlačila se. Saveznici su izgurali Njemce iz Poljske i Francuske a Hitler je pokusao da ponovo uradi Blitzkrieg ali ovaj put mu nije uspjelo. Kako ga saznao da ga stišću sa svih strana on je izvršio samoubojstvo tako što je popio otrov i pucao sebi u glavu. Umro je u bunkeru sa svojom ženom. Njegovu službu je preuzeo Karl Dontz ali Njemačka je pala 2. Septembra 1945. godine.Posljedice Rata
Točan broj ljudskih žrtava u ratu nepoznat je i do danas. Broj se procjenjuje na oko 55 milijuna ljudi, što je najveći broj do danas. Broj ranjenih bio je višestruko veći, što, s obzirom na tadašnji broj stanovnika planeta Zemlje, Drugi svjetski rat čini najkrvavijim sukobom u povijesti.Rat je doveo do dramatičnih demografskih promjena u mnogim dijelovima svijeta. Cijele su etničke zajednice ili desetkovane ili prisilno raseljene. Najžalosniji su primjer tog desetkovanja i mučenja europski Židovi i Romi. Židovi koji su preživjeli holokaust uglavnom su se iselili u SAD i Aziju gdje su stvorili Izrael.
Promjenili su se i granice
Najvidljivije promjene bile su one koje su se ticale državnih granica. SSSR je u svoj sastav uveo Estoniju, Latviju i Litvu te se proširio na račun Finske, Njemačke, Poljske, Čehoslovačke i Rumunjske. Mirovnim ugovorima proširila se Poljska na račun Njemačke, odnosno Jugoslavija na račun Italije – s time da je pitanje Trsta riješeno tek 1954. godine.
Sama Njemačka ubrzo je nakon rata podijeljena na Zapadnu i Istočnu Njemačku. Austrija je također povratila neovisnost i godine 1955. postala suverena i neutralna država.
Nema komentara:
Objavi komentar